Vaginalne infekcije predstavljaju jedan od najčešćih razloga zbog kojeg se žene javljaju ginekologu za pomoć. Gotovo da nema žene koja bar jednom u životu nije imala neku vaginalnu infekciju. Vagina nije sterilna sredina, u njoj se nalaze brojni mikroorganizmi koji čine normalnu vaginalnu floru. Vaginalnu floru čine laktobacili (dobre bakterije) koji su odgovorni za produkciju mliječne kisjeline iz glikogena, što obezbjeđuje kisjelost vaginalne sredine (normalan pH vagine iznosi 4−4,5). Zdrava vaginalna flora je čuvar zdravlja vagine. Danas svega 30−40% žena ima zdravu vaginalnu floru.
Postoji 6 grupa vaginalnog sekreta
I i II grupa: vaginalni sekret je providan ili bjeličast, bez mirisa. Ove dvije grupe predstavljaju normalan nalaz.
III grupa: bjeličasti ili blijedožuti sekret. Ovu grupu karakteriše prisustvo dosta leukocita i patogenih bakterija. Najčešće je potrebno liječenje.
IV grupa: obilan, žut, gnojav sekret. Uzročnik ove grupe je gonokok. U narodu је ova vrsta polno prenosive bolesti poznata
kao „triper” ili „kapavac”. Neophodno je liječenje oba partnera.
V grupa: žutozeleni sekret, pjenušav, neprijatnog mirisa. Uzročnik je Trichomonas vaginalis. Neophodno je liječenje oba partnera.
VI grupa: bijeli, sirasti sekret, najčešće praćen svrabom. Uzročnik su sojevi Candide (albicans i non-albicans). I kod ove grupe sekreta potrebnо je liječenje.
Najčešći simptomi vaginalnih infekcija
- obilan sekret koji je često neprijatnog mirisa (sirast, bijeli, žućkasti, žutozeleni, pjenušavi)
- svrab i peckanje u predjelu vagine
- peckanje tokom mokrenja
- bol tokom polnog odnosa
- osip, crvenilo oko otvora vagine
Svaki simptom treba shvatiti ozbiljno jer vaginalne infekcije, ukoliko se ne liječe, mogu da dovedu do ozbiljnih komplikacija: infekcije urinarnog trakta, upale grlića materice, djelimičnu ili potpunu neprohodnost jajovoda koja je često uzrok i neplodnosti, a može biti uzrok i vanmaterične trudnoće.
DIJAGNOZA se postavlja ginekološkim pregledom i brisom vaginalnog sekreta (određivanje grupe sekreta).
Liječenje vaginalnih infekcija
U liječenju se primјenjuju oralni preparati (antimikotici, antibiotici) i lokalni preparati (vaginalete, gelovi i kreme odgovarajućeg hemijskog sastava). Nakon liječenja potrebno je nastaviti terapiju još 7 dana vaginalnim probioticima. Neophodna je apstinencija, dok traje liječenje.
Standard u liječenju ovih infekcija do skoro je predstavljala lokalna upotreba antimikotika (mikonazol, klotrimazol i nistatin) u trajanju od 3 do 7 i više dana. Međutim, poslјednjih godina primijećen je porast incidence non-albicans sojeva (C. glabrata), kao i porast rezistencije kako albicans tako i non-albicans sojeva na standardne antimikotike, te sve češće prednost u liječenju dajemo novijem preparatu koji se na tržištu nalazi u obliku vaginalnog krema (butokonazol 20mg/g).
Tendencija u liječenju nekomplikovane VVC je jednokratna, lokalna primjena antimikotika, uz efikasnost uporedivu sa višedoznim preparatima. Butokonazol vaginalni krem, kao jedini preparat sa bioadhezivnim svojstvima, inovativnom tehnologijom i komfornom primjenom lijeka, predstavlja dobar izbor u liječenju vulvo-vaginalne kandidijaze.
Kod hroničnih ili rekurentnih infekcija, koje se ponavljaju više od 3 do 4 puta godišnje, neophodno je primijeniti i sistemski antimikotik.
Preventiva vaginalnih infekcija
1. Prati veš na 90o i nositi pamučni veš.
2. Poslije plivanja odmah promijeniti kupaći kostim.
3. Ne ispirati vaginu raznim rastvorima jer se na taj način ispiraju i dobre bakterije i narušava se PH vagine.
4. Koristiti kupke sa Ph − 4 koji odgovara kisjelosti vagine.
5. Prilikom seksualnog odnosa treba koristiti kondom, a nakon odnosa genitalije temeljno oprati.
6. Izbjegavati seksualne odnose za vrijeme menstruacije.
7. Izbjegavati analni seks jer on predstavlja poseban rizik.
8. Izbjegavati upotrebu dezodoransa i mirisnih proizvoda u vaginalnom području.
9. Redovno mijenjati tampone i uloške (izbjegavati upotrebu tampona).
10. Izbjegavati prekomjernu upotrebu slatkiša.
11. Izbjegavati tijesni i sintetički veš.
