Kada ste i zašto odlučili da upravo ginekologija bude vaša specijalnost?
Mogu slobodno reći da se ljubav prema ovoj grani začela još tokom studija medicine u Beogradu. Naime, na petoj godini imali smo obavezan internat koji je podrazumijevao da deset dana provedemo u porodilištu, učestvujući u dežurstvima i cjelokupnom radu tokom 24 sata. Sve ima neke svoje, ne uvijek vidljive i objašnjive razloge. Meni se čini da smo se tako uzajamno našli, i ja ginekologiju, i ona mene. Da je izbor bio pravi govori to da i sada radim s istim žarom kao na početku karijere za mene najljepši, ali i jedan od najodgovornijih i najstresnijih poslova na svijetu.
Dugo ste bili načelnica porodilišta kccg. Koliko vam je bilo teško kao ženi da se izborite za svoje mjesto, sudeći po tome da su žene u ovoj profesiji često niže rangirane među kolegama i među pacijentima?
Da, osam godina sam vodila porodilište KCCG. Nije se to desilo preko noći. Školovanje i edukacija jednog ljekara specijaliste dugotrajan je proces. Iskreno vjerujem u rad i trud, za sve je potrebno vrijeme i ne treba žuriti po svaku cijenu. To jeste mukotrpnije, jeste teže, ali, vjerujte, za mene je to najispravnije. Svako od nas onome što radi daje svoj lični pečat, nešto što nas izdvaja od drugih, i kvalitet i stručnost prije ili kasnije moraju doći do izražaja. Daleko od toga da je lako izboriti se i uspjeti u ovom poslu. Dešavaju se i lijepe stvari, ali i nepravde. Na nama je da se brzo uspravimo i oporavimo, da izađemo mudriji i smireniji. Trudim se da i poslije takvih situacija idem dalje, zagledana u novi dan i nova ostvarenja, ostajući dosljedna sebi i svojim stavovima. Nikada se nijesam osjećala podređeno u odnosu na muškarce u svom poslu. Vjerovatno moja energija, snaga ličnosti i predanost ne ostavljaju prostora za bavljenje prizemnim komentarima i predrasudama. Samo vam znanje može omogućiti da budete odlučni i uvjerljivi, a da u isto vrijeme ne zvučite grubo i bahato.
Nigdje kao u akušerstvu ne dolazi do izražaja istinitost Avicenine izreke, koju često citiram: ”Ljekar mora imati ruke djevojke, srce lava i mudrost zmije”
Centar za ženska prava je prije nekoliko godina pokrenuo kampanju “neželjena”, sa ciljem da se spriječi zabrinjavajući broj selektivnih abortusa koji vladaju posljednjih 20 godina, zbog čega se Crna Gora, uz Albaniju, Azerbejdžan i Jermeniju, našla na vrhu liste zemalja sa najvećim disb lansom među novorođenčadima muškog i ženskog pola. Da li se po vašem mišljenju u posljednje vrijeme nešto promijenilo po tom pitanju u Crnoj Gori?
Ovo je zaista zastrašujući podatak, podatak na koji kao društvo ne smijemo ostati imuni. U KCCG se uradi najveći broj prekida trudnoće u Crnoj Gori, ali, nažalost, mi nemamo evidenciju o tome da li je neka pacijentkinja radila proceduru ranog utvrđivanja pola, jer se ista ne radi u našoj ustanovi, tako da teško možemo uticati na to. Postoje i neke nejasnoće. Naime, ova procedura se radi u određenoj gestacijskoj starosti trudnoće, tako da bi se u tim situacijama prekid radio kasnije nego što to zakonski okviri dozvoljavaju. Naša ustanova poštuje te okvire. Iskreno se nadam da po tome nećemo biti prepoznati u budućnosti.
Šta smatrate da je najvažnije za uspjeh u profesiji kojom se bavite?
Mislim da ne postoji uspjeh bez posvećenosti, upornosti i ljubavi prema onom što radite. Važno je investirati u znanje i obrazovanje, imati toplinu komunikacije, empatiju, manuelnu vještinu, često i intuiciju, uživati u svom pozivu i imati misiju da pružite što kvalitetniju zdravstvenu uslugu svojim pacijentima. U tome je tajna uspjeha, težiti boljem i kvalitetnijem, biti otvoren za nove ideje, ali istovremeno biti realan i promišljen, sa obje noge na zemlji.
Koju osobinu najviše cijenite kod svojih saradnika/ prijatelja?
Profesionalnost, iznad svega. Zaista poštujem kolege koje imaju visoku stručnost i profesionalnost. Jednako tako imam otpor prema lažnim zvanjima, nepristojnosti i umišljenosti bez pokrića. Biram prijatelje sa kojima mi je prijatno i lijepo, koji su iskreni, prema kojima nemam nikakav interes. Danas je to veliki luksuz i ja se borim za taj luksuz.
Pored uspješne karijere ostvarili ste se i u privatnom životu. Koliko je teško uspostaviti balans između privatnog i profesionalnog života i kako vaspitavate vašu kćerku?
Temelj uspješne karijere je stabilna porodica. U poslu koji radim često ne postoji formalno radno vrijeme, neminovno se prepliću privatni i profesionalni život, ali to je put koji sam izabrala i imam veliku podršku svog supruga. U posao koji radim ulažem puno vremena i energije, ali to ne znači da zapostavljam porodicu. Kada volite to što radite lakše usklađujete privatni život sa poslovnim obavezama, iako to nije uvijek jednostavno. Ono što daje notu našem zajedničkom životu je pažnja, razumijevanje i, svakako, uzajamno poštovanje i podrška u svemu. Težili smo istom cilju, dopunjujući se i prateći jedno drugo u svemu, uz poštovanje individualnosti svakog od nas, ne zaboravljajući da njegujemo dušu naše porodice. Nijedan svjetski uspjeh nije ravan majčinstvom zaokruženom životu. Ima ona pjesma koja se zove “Svjetlost moje duše” − eto to je meni moja/ naša kćerka. Ne vjerujem da postoji veća radost od roditeljstva. Od tog trenutka naš život je dobio nov kvalitet, nove tonove, želje, nadanja. Suprug i ja smo se trudili da je vaspitavamo ličnim primjerom, dopuštajući da se razleprša i njena posebnost. Ona je sada već dvadesetdvogodišnja djevojka i čini mi se da smo uspjeli da je iznjedrimo u kvalitetnu osobu snažnog karaktera, osobu koja se raduje uspjehu svoje drugarice i svojih prijatelja kao svom. Poštujemo njeno pravo na mišljenje, trudeći se da ne pretjerujemo sa savjetima, ali smo tu uvijek za nju kada je to potrebno i ona to zna.
Koja knjiga je ostavila najjači utisak na vas?
Oduvijek sam voljela da čitam i tu sam naviku sačuvala. Svakodnevno pročitam bar po nekoliko stranica, zavisno od raspoloživog vremena. Teško mi je dati odgovor na ovo pitanje. Možda bih izdvojila Čehova zbog topline duše, ljudskosti, empatije, a to nas čini ljudima, sve drugo je varka. Volim i Andrića, Bulgakova, Dostojevskog, Tolstoja, Balzaka, Kunderu. Čitam i Bakmana, Uelbeka, Pamuka, Ljosu…
Kako provodite slobodno vrijeme, imate li neki hobi?
Ne mogu to baš nazvati hobijem, ali praktikujem i veoma mi prija fizička aktivnost u vidu treninga u sali dva do tri puta nedjeljno. To mi pomaže u održavanju kondicije za veoma naporan radni dan i dvadesetčetvoročasovna dežurstva. Nažalost, u posljednje vrijeme, zbog epidemiološke situacije, češće praktikujem džoging.
Šta biste bili da nijeste ginekolog?
Jednostavno ne mogu sebe da zamislim u drugom zanimanju. I kao što sam na početku rekla, radim najljepši, iako i vrlo stresan posao. Odgovornost je velika, u rukama su vam dva života, život majke i njenog djeteta, ali rađanje novog života je veličanstven čin. I nigdje kao u akušerstvu ne dolazi do izražaja istinitost Avicenine izreke, koju često citiram: ”Ljekar mora imati ruke djevojke, srce lava i mudrost zmije”. Možda je u tome tajna.
