Intervju – dr Ksenija Vučurović

Mislim da je osnovna razlika između uspješnih i neuspješnih ljudi u tome što uspješni ljudi ne odustaju nakon neuspjeha, već znaju da izvuku pouku koja im služi da bolje sagledaju putanju ka uspjehu

Ko je Ksenija Vučurović? Kako biste opisali sebe u nekoliko riječi?

Zavisno od konteksta u kom se nalazim, sebe predstavljam kao ljekara specijalistu iz psihijatrije ili predavača na medicinskom fakultetu, ili doktora nauka, ili suprugu, majku dvoje djece, prijateljicu, sestru, ćerku…

Nikšić vežem za prva prijateljstva, ona koja ostaju za cijeli život

Rođeni ste i odrasli u Nikšiću. Po čemu pamtite djetinjstvo i mladost?

Sjećanja iz djetinjstva najviše vežem za porodicu, odrastanje u jednom ambijentu devedesetih, koje su mi donijele, s jedne strane, spoznaju da želim da živim negdje drugo, a, sa druge strane, sam od roditelja naučila kako vaspitati i zaštititi djecu od svih spoljnih uticaja da njihovo djetinjstvo ostane označeno radošću, smijehom i porodičnim vrijednostima. Takođe, Nikšić vežem za prva prijateljstva, ona koja ostaju za cijeli život, i sa kojima dijelim bliskost bez obzira na razdaljinu i životne okolnosti.

Ljubav prema istraživačkom radu vjerovatno datira iz vaših srednjoškolskih dana. U istraživačkoj stani- ci Petnica, izvodili ste oglede na miševima o uticaju pojedinih supstanci na deprivaciju spavanja, a pome- nutim radom ste osvojili prvo mjesto na državnom ta- kmičenju. Da li ste već tada znali da je psihijatrija Vaš budući poziv?

Ja sam upisala medicinu da bih postala neurohirurg. Međutim, kada sam počela specijalizaciju iz neurohirurgije, razočarala me proporcija intervencija na kičmi u odnosu na intervencije na mozgu, ali i više tehnički nego intelektualni pristup medicini (iako su neurohirurzi najveći intelektualci među hirurzima A ), što me je motivisalo da odem na praksu na odjeljenje psihijatrije. Nakon 6 mjeseci prakse, shvatila sam da mi ta specijalizacija više odgovara. Pokrenula sam univerzitetsku proceduru promjene specijalizacije i nakon godinu dana prakse na neurohirurgiji, gdje sam mnogo naučila, nastavila sam specijalizaciju iz psihijatrije. Međutim, kako prva ljubav zaborava nema, i dalje ostajem vezana za neurohirurgiju i posebno servis u kom sam bila specijalizant, gdje sam danas saradnik, kao psihijatar, u oblasti funkcionalne neurohirurgije.

Gimnaziju ste završili u Nikšiću, kao đak generacije, a nakon toga ste odlučili da studije nastavite u Parizu. Koliko Vam je pohađanje studija na stranom jeziku predstavljalo barijeru u nastavku školovanja?

Po dolasku u Pariz sam upisala studije francuskog jezika za strance i zatim sam nekoliko mjeseci kasnije položila ispit iz francuskog jezika koji mi je omogućio upis na francuski univerzitet. Velika je razlika kada učite strani jezik u državi u kojoj se govori i kada ga učite u školi kao strani jezik. Nakon godinu dana sam već dovoljno vladala francuskim jezikom da bih mogla da studiram u dobrim uslovima studije medicine, koja je u francuskoj selektivna oblast (10% studenata sa prve godine može da upiše drugu godinu, jer ministarstvo određuje numerus causus, što je broj ljekara koji je državi potreban). Imala sam sreću da sretnem prijatelje na fakultetu koji su mi rado pomagali ukoliko mi je nešto bilo komplikovano, tako da nijesam doživjela studiranje na stranom jeziku kao prepreku za bilo koju vrstu usavršavanja, ni socijalne integracije. Takođe, činjenica da sam već imala razvijene radne navike i određeno znanje koje sam ponijela iz gimnazije, omogućila mi je da prođem univerzitetsku selekciju i da danas radim kao ljekar u Francuskoj, rame uz rame sa kolegama rođenim ovdje. Sa zadovoljstvom mogu da primijetim da je medicina i uopšte nauka kosmopolitska oblast i da vas ljudi najviše cijene po kompetentnosti, vjerovatno u svim zemljama svijeta.

Osnovne prednosti francuskog sistema
su uređenost i dobra organizacija.
Osnovne mane su dužina radnog dana koja ostavlja malo vremena za porodicu i razonodu, tako da su kompromisi neophodni

Trenutno radite u centru sa inovativnim pristupom psi- hijatrijskim bolestima u Universite de Reims Champagne Ardenne. Recite nam nešto više o organizaciji posla i Vašeg radnog dana na pomenutoj klinici. Koliko se rad u inostranstvu razlikuje od rada u Crnoj Gori − koje su prednosti, a koje mane, ukoliko ih ima?

Ne mogu da odgovorim sa uporedne tačke gledišta, s obzirom na to da nikad nijesam radila u Crnoj Gori (otišla sam nakon srednje škole). Moje radno okruženje je dosta inspirativno i dinamično. Sa kolegama u univerzitetskoj bolnici radim na istraživačkim projektima. Sa dvoje kolega smo nedavno osnovali centar za neuromodulaciju i psihoterapiju u Reims-u (Francuska), gdje se bavimo neinvazivnom neuromodulacijom i njenom kliničkom aplikacijom. Osnovne prednosti francuskog sistema su uređenost i dobra organizacija. Osnovne mane su dužina radnog dana koja ostavlja malo vremena za porodicu i razonodu, tako da su kompromisi neophodni.

Autor ste brojnih naučnih radova, a bavite se i istraživanjem u oblasti neuronauka. Na kojem projektu trenutno radite i šta Vas pokreće u poslu?

Trenutno radim na istraživačkom projektu koji analizira socijalnu kogniciju u neurorazvojnim poremećajima, kao što su shizofrenija ili bipolarni poremećaj. Moj dio projekta se konkretno interesuje kako funkcionše mozak u socijalnim situacijama kod ljudi sa shizofrenijom u poređenju sa zdravim ljudima. Koristimo istraživačku metodu baziranu na funkcionalnoj magnetnoj rezonanci. Rezultati ovog istraživanja će nam dati neophodne podatke o tome koji su djelovi mozga defektni tokom socijalne interakcije kod pacijenata i da li možemo da ih poboljšamo metodama neinvazivne neuromodulacije.

Mislim da je osnovna razlika između uspješnih i neuspješnih ljudi u tome što uspješni ljudi ne odustaju nakon neuspjeha, već znaju da izvuku pouku koja im služi da bolje sagledaju putanju ka uspjehu

Koja je Vaša formula uspjeha?

Mislim da je osnovna razlika između uspješnih i neu- spješnih ljudi u tome što uspješni ljudi ne odustaju nakon neuspjeha, već znaju da izvuku pouku koja im služi da bolje sagledaju putanju ka uspjehu. I vjerujem da hrabrima sreća pomaže.

Završili ste supspecijalizaciju iz oblasti Fiziologija i Patologija sna. Koji biste savjet dali našim čitaocima koji imaju poremećaj spavanja?

Sve zavisi od vrste patologije, da li je apneja, hipersomnija kao narkolepsija ili insomnija (nesanica). Ako uzmemo u obzir da je nesanica najčešći problem, prilažem nekoliko jednostavnih savjeta za poboljšanje životne higijene i regulacije sna.

  • Izbjegavajte stimulanse uveče: kafu, čaj, vitamin C, coca-colu…
  • Ne bavite se sportom nakon 20 h.
  • Uveče privilegujte opuštajuće aktivnosti: čitanje, biljni čaj, opuštanje (meditacija, sofrologija, autohipnoza, joga).
  • Ukoliko se tuširate uveče, to činite najmanje dva sata prije spavanja.
  • Izbjegavajte teška jela i alkohol za večerom.
  • Pronađite svoj vlastiti ritam spavanja i držite se njega.
  • U krevetu izbjegavajte jesti, gledati televiziju ili raditi. Rezervišite krevet samo za spavanje.
  • Slušajte svoje signale spavanja (zijevanje, svrbež u očima) i ne odlazite u krevet bez signala spavanja.
  • Izbacite satove i TV iz spavaće sobe.

S obzirom na Vaše porijeklo, kao i na stečeno znanje iz oblasti psihijatrije, da li u budućnosti imate u planu saradnju sa crnogorskim zdravstvenim institucijama?

S obzirom na to da sam studirala u inostranstvu, nemam kontakte sa akademskim ni zdravstvenim institucijama Crne Gore, ali sa zadovoljstvom bih odgovorila na njihov poziv za saradnju.

0 replies on “Intervju – dr Ksenija Vučurović”