Intervju – dr Vuk Niković

Direktor Zavoda za hitnu medicinsku pomoć, specijalista urgentne medicine, magistar menadžmenta u zdravstvu, odlukom Ministarstva zdravlja Crne Gore 2017. godine izabran u zvanje primarijusa, autor preko 30 stručnonaučnih radova u referentnim stručnomedicinskim časopisima.

U kom pravcu biste voljeli da se dalje razvija Vaša karijera?

Danas je jako teško dati odgovor na ovo pitanje. Profesija ljekara je sigurno nešto čega se nikad neću odreći, nemoguće je. To postane dio vas, dio vašeg bića, dio svakodnevice, ma koliko život donosio i odnosio. Karijera je poseban segment života jednog intelektualca. Prepreka ima, ali šta bi bio život da na svom putu nema onih djelova gdje zastanemo. Karijera je samo stanica na kojoj se najduže zadržimo.

Dobitnik ste Plakete za najboljeg ljekara Hitne medicinske pomoći Doma zdravlja Podgorica, 2006. godine. Šta za vas predstavlja ova nagrada?

Da, bilo je to davno. Tada, a i danas, to je bilo obavezujuće, posebno jer sam bio mladi ljekar koji je možda naslućivao da će svoju profesionalnu karijeru vezati upravo za Hitnu medicinsku pomoć. To se i desilo.

Koliko je za mlade ljekare afirmišući korak u profesionalnoj karijeri biti dio sistema Hitne pomoći?

Ja sam kao mladi ljekar želio da počnem da radim u Hitnoj medicinskoj pomoći. Smatram da svaki ljekar treba da prođe upravo hitnu medicinsku pomoć jer tu vidite, naučite najviše i, svakako, tu najbolje iskristališete za koju oblast medicine ćete vezati svoju profesionalnu karijeru. Moramo da znamo da su danas, a i ranije, svi poznati ljekari u Crnoj Gori počinjali upravo u Hitnoj pomoći i to je obilježilo značajni dio njihove karijere.

Medicina, kao i rad u Hitnoj pomoći, nije izazov, to je poziv na koji smo se svi odlučili iz ljubavi, to je poseban osjećaj, ali i odgovornost kada je nečije zdravlje upravo u vašim rukama. To su posebni momenti, privilegija, ali i odgovornost koju smo svjesno preuzeli odlučivši da se bavimo humanim pozivom ljekara.

Kao predavač po pozivu, učestvovali ste na brojnim međunarodnim kongresima, između ostalih i na kongresima urgentne medicine u St. Petersburgu i Taškentu na temu „Značaj urgentne medicine u organizaciji zdravstvenog sistema jedne države“. S obzirom na to da okosnicu urgentne medicine čini hitna pomoć, na koji način smatrate da Crna Gora, kao mala država, može poboljšati funkcionalnost svog sistema hitne pomoći?

Privilegija Crne Gore je velika. Mala država, mali broj stanovnika. Specifičnog reljefa. Postojeće resurse treba objediniti, iskoristiti i osmisliti organizacioni model koji svakako može biti prepoznatljiv, pa čak i za male sisteme drugih država. Nadam se da će u budućnosti novi koncept hitne medicinske pomoći biti dostupan svima podjednako, a sve u cilju pružanja adekvatne zdravstvene zaštite pacijentima.

Sadašnji model prepoznajem kao nefunkcionalan, iscrpljuje kadar, ljudstvo kao osnovni resurs bez koga je rad nezamisliv.

Bez dvoumljenja možemo da kažemo
da osnovu dobro organizovanog sistema, kakav sam vidio u Izraelu, čine ljudi

Tokom 2015. godine imali ste priliku da se, kroz dvonedjeljni internacionalni program o razvoju i organizaciji trauma sistema, upoznate sa bitnim karakteristikama sistema urgentnog zbrinjavanja u Izraelu. Po čemu je zdravstveni sistem u Izraelu jedinstven?

Uloga tradicionalne hitne pomoći u Izraelu dodijeljena je još 1950. godine organizaciji Magen David Adom (eng. Ma- gen David Adom – Davidova crvena zvezda). Bez dvoumljenja možemo da kažemo da osnovu dobro organizovanog sistema, kakav sam vidio u Izraelu, čine ljudi. Rijetko gdje ćete naći takav stepen motivisanosti i saradnje među profesionalcima i posebnim službama. Imao sam utisak da će sistem na minimalni nadražaj odreagovati “anafilaktičkom reakcijom” – mobilizacijom svih ljudskih i materijalnih resursa. Posebno okruženje u kome država Izrael postoji i stalna prijetnja terorističkim napadima iznjedrili su vrlo specifičan Trauma sistem i uopšte zdravstveni sistem. Čini se da ovakav tip organizacije sasvim zadovoljava potrebe za zbrinjavanjem povrijeđenih u svim prilikama, posebno prehospitalno, imajući u vidu da je angažovanje MDA strogo kontrolisano i da se njeni resursi vrlo racionalno koriste u redovnim okolnostima, što ostavlja mogućnost da sistem odgovori velikim kapacitetom na masovne nesreće.
S druge strane, kroz sistem osiguranja i plaćanja određenih usluga, u zavisnosti od opravdanosti aktivacije sistema, uvedena je održivost djelatnosti MDA, ali i ostalih ustanova javnog i privatnog sektora u dijelu zbrinjavanja netraumatskih stanja, a pojedincima je podignuta svijest o značaju čuvanja raspoloživih resursa zdravstvenog sistema.
Sada shvatate gdje je privilegija koju nosi Crna Gora i siguran sam da možemo da napravimo vrlo prepoznatljiv sistem koji „radi“.

Koja osobina je bila najvažnija za Vaš uspjeh?

Upornost i često odricanje su obilježili veliki dio moje profesionalne karijere, od vremena studentskih dana pa do danas.

Šta, po Vašem mišljenju, najviše nedostaje zdravstvenom sistemu Crne Gore?

Svaki zdravstveni sistem ima svoje specifičnosti. Savršeno ne postoji, ali savršenom težimo. Sklon sam reći da su se upravo sada stekli uslovi da jedna generacija unese promjene u zdravstveni sistem male države.

Imate li neki hobi?

Fotografija je moj hobi još od djetinjstva. Posebno crno-bijela fotografija. Tada sam slikao i sam razvijao slike s foto-aparata Smjena 8. Tome me je učio otac. Moja prva jutarnja kafa vikendom počinje u Klub-knjižari F64, fotografskoj galeriji, posebnom ambijentu, koji na mene djeluje smirujuće i inspirativno. Planinarim, tako da svoje slobodno vrijeme provodim sam na nekom novom vrhu u Crnoj Gori. Spojiti osjećaj visine, ljepote, pa to još zabilježiti fotografijom, poseban je osjećaj.

Jednom prilikom ste izjavili: ”Liječenje je stvar vremena, a u nekim slučajevima stvar prilike“. Šta podrazumijevate pod ovom rečenicom?
U hitnoj medicinskoj pomoći vrijeme je presudan faktor, a priliku mora dobiti svako. Upravo reorganizacija Hitne medicinske pomoći će možda demantovati ovaj dio moje izjave, koja će svakako ostati prepoznatljiva kao dio moje profesionalne borbe da hitna medicinska pomoć bude prepoznata kao bitan dio zdravstvenog sistema jedne države.

Nedavno ste organizovali 1. seminar “Dani hitne medicinske pomoći u Crnoj Gori“. Seminar je održan u okviru manifestacije “Health spot − Dani zdravlja“, u Nikšiću. Kakve utiske nosite sa seminara, kao i sa pomenute manifestacije?

Ako nešto po prvi put organizujete u Crnoj Gori, onda je možda svaki komentar suvišan. Ja i dalje sabiram utiske. Za kratko vrijeme, uz podršku Ministarstva zdravlja i časopisa Health, uradili smo nešto veliko za cjelokupni zdravstveni sistem Crne Gore. Prikazali smo hitnu pomoć s onog mjesta koje joj pripada.

Tags from the story
0 replies on “Intervju – dr Vuk Niković”