Kopriva ili žara (Urtica dioica), je samonikla jestiva i izuzetno ljekovita biljka. Još u bronzano doba, to jest prije 4000 godina, korištene su tkanine proizvedene od koprive. To potvrđuju arheološki nalazi iz Danske, gdje su iz tog doba u megalitnim grobnim kompleksima nađeni pogrebni pokrovi satkani od vlakana koprive. Tada, a i kasnije, osim pogrebnih pokrova, od koprive su se izrađivala jedra, konopi, plele ribarske mreže, tkala odjeća, stolnjaci, zavjese. Te tkanine se skoro nimalo nisu razlikovale od tkanina napravljenih od lana ili od konoplje, a uz to, tvrdili su da su čak bile i trajnije od njih. Ćak i u ta drevna vremena kopriva je bila vrlo cijenjena kao jako ljekovita biljka i vjerovali su da može izliječiti sve bolesti. Stari Egipćani su kultivisali koprivu i koristili je za jelo a posebno su je cijenili kao moćnu ljekovitu biljku. Koristili su je za liječenje artritisa i bolova u donjem dijelu leđa., a čaj od koprive koristili su protiv kostobolje i reume. Poznati su staroegipatski ljubavni napici napravljeni od sjemena koprive uz izreku “Ko osjeća u srcu ljubav treba da nosi žarku koprivu”. Stari Grci su koprivu koristili za masa- žu protiv reumatskih oboljenja. Čuveni antički ljekar Hipokrat (460 p.n.e – 370 p.n.e.), otac moderne medicine, prepo- ručivao je koprivu kao dobru hranu i odličan lijek. Koristio je koprivu u 60-ak pripravaka za liječenje različitih bolesti. Njegov, takođe slavni sljedbenik Galen (129. – 200. n. e.), čuveni starogrčki ljekar i filozof, na službi u rimskom carstvu, propisuje koprivu kao lijek kod gangrene, krasta i rana u ustima, krvarenja iz nosa, za liječenje astme, upale slezene i plućne maramice te kao sredstvo za stimulaciju mokrenja i lakše pražnjenje stolice. I Stari Rimljani su koprivu cijenili i kao hranu a takođe i kao lijek. Najčešće su od koprive pravili razna variva i čorbe., a žarenje tijela koprivom koristili su u liječenju reuma- tizma i artritisa (bolest zglobova). Plinije Stariji (23. – 79. n. e.), slavni rimski pisac i prirodnjak, je zapisao da mlada kopriva u proljeće daje dobru i zdravu hranu koja tokom cijele godine štiti od mnogih bolesti. Dioskorid (40. – 90. n. e.), starogrčki botaničar i farmakolog, uz to i vojni ljekar na službi u rimskoj vojsci, savjetovao je da sok od koprive pomaže kod želudačnih i crijevnih
poremećaja, gnojnih bolesti i alergija. Legionari u rimskoj vojsci nosili su koprivu sa sobom ili bi je usput brali, da bi nakon dugih i napornih marševa u njoj namakali noge ili bi ih trljali koprivom da postaknu cirkulaciju. Koprivu su kuvali zajedno s mesom kako bi meso bilo mekše i ukusnije. U to doba kopriva je korišćena kao lijek protiv prehlade i opšte slabosti a takođe i kao snažno sredstvo za detoksikaciju organizma (čišćenje organizma od otrovnih supstanci).
Zahvaljujući velikoj koncentraciji gvožđa u koprivi, ona je u mnogim kulturama, od davnina, upotrebljavana za liječenje anemije (malokrvnosti) i malaksalosti (usljed nedostatka energije)
Po svemu rečenom, kopriva je zaista nevjerovatna biljka. Prati ljudski rod od prvih civilizacija do današnjih dana. Ona odvajkada ljude liječi, hrani i odijeva. Drevni narodi nisu mogli znati njezin hemijski sastav, ali su znali sve njene blagodeti. U srednjem vijeku je korištena kao diuretik i u liječenju bolnih zglobova. Naročito je bila cijenjena, maltene kao božanska biljka, u germanskim narodima i njihovim kulturama, a to pokazuje i remek-djelo slavnog njemačkog slikara Albrehta Direra (Albrecht Dürer,1471. – 1528.). Na toj slici anđeo prinosi koprivu nebeskom prijestolu Svevišnjeg. U 17. vijeku kopriva je korištena kao protivotrov kod uboda otrovnih životinja te za liječenje kamenaca i pijeska u bubrezima i mokraćnim kanalima, kožnih infekcija, bolova u zglobovima, gihta i išijasa. U Rusiji se tradicionalno koristi za liječenje bolesti jetre i žučne kese. Poznata je i široko primjenjivana stara ruska tradicija žarenja tijela koprivom u svrhu stimulacije cirkulacije i ublažavanja reumatskih tegoba. U engleskoj i njemačkoj fitoterapiji kopriva je cijenjeno sredstvo za suzbijanje upala mokraćnih kanala i tegoba sa prostatom. Zahvaljujući velikoj koncentraciji gvožđa u koprivi, ona je u mnogim kulturama, od davnina, upotrebljavana za liječenje anemije (malokrvnosti) i malaksalosti (usljed nedostatka energije). Kroz istoriju ljudske civilizacije, kopriva je korištena kao izvrstan diuretik (poboljšava izlučivanje mokraće), dobar laksativ (olakšava pražnjenje stolice), te odlično sredstvo za liječenje oteklina, nepravilne menstruacije, krvarenja, upale pluća, astme, bolesti slezene, gangrenoznih rana i mnogih drugih oboljenja. U mnogim zemljama domaćice su koprivu koristile za čišćenje i pranje stakla, ogledala i posuđa tako što bi prljavu površinu izribale koprivom, isprale vo dom i potom obrisale čistom krpom. I danas, u slučaju rata i nedostatka deterdženata, kopriva se može koristiti za efikasno pranje posuđa. Jedan od najpoznatijih travara 20. vijeka, čuveni francuski travar Moris Meseže (Maurice Mességué), imao je običaj da kaže “Ako sa izleta treba da se vratimo samo sa jednom biljkom, to počasno mjesto treba da pripadne koprivi”. Kopriva je skoro kosmopolitska zeljasta biljka, rasprostranjena od nizina do planinskog pojasa u Evropi, Aziji, Sjevernoj Americi i sjevernom dijelu Afrike. Može porasti od 30 do 150 cm, a raste skoro svuda: oko kuća, po njivama, duž riječnih dolina, oko puteva, na šumskim sječinama, na napuštenim dvorištima i naročito na vlažnim i azotom bogatim staništima. U zavisnosti od nadmorske visine i geografske širine cvjeta od kraja maja do kraja septembra. Ona je jedna od najkorisnijih i najboljih ljekovitih biljaka. Svi njeni dijelovi: listovi, korijen (podanak), sjemenke i cvjetovi su ljekoviti. Za lijek se skupljaju listovi u proljeće, korijen (u rano proljeće i u kasnu jesen) to jest van vegetacije, a sjeme se skuplja u avgustu i septembru.
Branje i sušenje koprive
Kao i sve ljekovite biljke tako i koprivu treba brati po suvom i sunčanom vremenu, najbolje oko podne kada nemarose.Trebabratinaekološkičistim mjestima, van puteva, saobraćajnih prometnica, naselja i industrijskih postrojenja. Idealno vrijeme za berbu lista koprive je proljeće (od aprila do sredine maja), prije cvjetanja. U korpu ili platnenu vreću beru se oštrim nožem ili makazama (obavezno prije cvjetanja) mladi vršci sa 4-6 vršnih listova i stavljaju rastresito, bez nabijanja. Potom listove stavljamo na prostirku od papira, trske ili na čaršaf u tankom sloju da se suše, sa čestim okretanjem da se ne bi izgubila zelena boja.
Korijen koprive se ne pere. Treba ga samo dobro očistiti od zemlje četkom za čišćenje povrća i odmah staviti na sušenje kao i lišće, u hladovini na prozračnom mjestu. Osušene listove i korijenje usitnimo i čuvamo u papirnim kesama, platnenim vrećama ili u dobro zatvorenim staklenim posudama na tamnom mjestu. Svježu (neopranu) koprivu najbolje je čuvati u zatvorenoj kutiji u frižideru. Barenu koprivu čuvajte u zatvorenom kontejneru i upotrijebite u roku do 3 dana. Takođe, možete da zamrznete koprivu kako biste je mogli kasnije koristiti za čorbe ili druga jela.
Listovi, stabljika, korijen to jest podanak i sjeme koprive su vrlo bogati raznim hemijskim tvarima koje koprivi daju izvanredna nutritivna (hranljiva) i ljekovita svojstva
Hemijski sastav koprive
Listovi, stabljika, korijen to jest podanak i sjeme koprive su vrlo bogati raznim hemijskim tvarima koje koprivi daju izvanredna nutritivna (hranljiva) i ljekovita svojstva. Listovi i sjemenke obiluju vitaminima: C, K, B2, B5, E i provitaminom A. Sadrži sve esencijalne aminokiseline, bjelančevine, masne ki- seline: linolna, linoleinska, palmitinska oleinska i stearinska kiselina, ugljene hidrate, lecitin, antioksidante (bioflavonoidi, polifenoli: kvercetin, kemferol, kumarin i tannin), fitosterole te organske kiseline: pantotenska, mravlja, sirćetna i metasilicijumska kiselinua. Ima mnogo mineralnih soli, naročito gvožđa i magnezijuma, nešto manje kalijuma, natrijuma, kalcijuma, fosfora, azota, cinka, silicijuma, mangana, i u znatno manjoj mjeri sumpora, joda, broma i bakra. Znatan je sadržaj hlorofila i slobodnih amina (acetilholin, betain, holin, histamin, serotonin), te biljnih pigmenata: betakarotin, lutein i luteoksantin. Posebno je važan sadržaj glukokinina, materije slične po djelovanju insulinu, koja reguliše sadržaj šećera u krvi. Korijen koprive sadrži gvožđe, polisaharide (skrob), lektin, kumarin i triterpene.
Ljekovita svojstva koprive
Malo koja biljka ima tako opsežan popis provjerenog ljekovitog djelovanja na ljudsko zdravlje kao što to ima kopriva: ublažava alergije, liječi prehlade, giht, reumu, išijas, bolesti jetre, žuči i slezene, lošu probavu, čir na želucu i dvanaestercu, reguliše normalan nivo šećera u krvi kod dijabetesa tip2, pojačava izlučivanje urina (mokraće), liječi upalu mokraćovoda, sprječava stvaranje kamenca i pijeska u bubrezima i mokraćnom mjehuru, pomaže u rastvaranju i izlučivanju kamenca i pijeska iz bubrega i mokraćnog mjehura, liječi anemiju, kožne bolesti, benigno uvećanje prostate, održava dobro zdravlje kose. Ubrzava metabolizam, jača imunitet, sprječava upale, zaustavlja krvarenje, ublažava preobilna menstrualna krvarenja, pozitivno utiče na rad endokrinog sistema, stimuliše rad jetre i pankreasa, apsorbuje masti pa održava optimalan nivo holesterola u krvi, stimuliše libido (seksualni nagon). Potiče obnovu ćelija pa tako pomaže i kod obnove hrskavičnog tkiva, pomaže u liječenju Alchajmerove bolesti, pomaže kod vodene bolesti (edema), štiti DNK i ćelijske membrane od oštećenja. Na popisu ljekovitog djelovanja koprive su još mnoge druge bolesti i tegobe kod ljudi pa čak i najteže bolesti, kao što su rak slezene i leukemija. Kopriva je nevjerovatno ljekovita biljka pa postoje mnogi recepti sa koprivom za liječenje raznih bolesti. Rezultati liječenja su još efikasniji kada se kopriva koristi u mješovitim čajevima zajedno sa nekim drugim ljekovitim biljkama. Radi pouzdanosti tih recepata ovdje su korišteni većinom recepti Instituta za ljekovito bilje “Dr Josif Pančić” iz Beograda.
Podanak i sjeme koprive su vrlo bogati raznim hemijskim supstancama koje koprivi daju izvanredna nutritivna i ljekovita svojstva
Recepti liječenja koprivom
Korijen koprive ulazi u sastav čajnih mješavina za liječenje uvećane prostate i upale mokraćnih puteva
Čaj od korijena koprive se koristi kod benignog i malignog adenoma prostate. Korijen koprive ulazi u sastav čajnih mješavina za liječenje uvećane prostate i upale mokraćnih puteva. Ova biljka sadrži dragocjene komponente koje regulišu nivoe slobodnih androgena tj. muških polnih hormona. Kao posljedica pojačava se metabolizam u oteklom tkivu prostate, otvaraju se suženi mokraćni putevi i elimiše zastoj tečnosti.
Priprema: Jednu kafenu kašičicu usitnjenog korijena koprive preliti sa 150 ml hladne vode, zagrijati do ključanja i posle 10 minuta procijediti. Piti tri puta dnevno po šolju čaja.
Čaj od koprive
Čaj od lista koprive se koristi kod pojačanih menstrualnih krvarenja i krvarenja iz hemoroida, kod povišenog nivoa šećera u krvi, za pospješenje lučenja mokraće. Priprema: Jednu supenu kašiku suvog lista koprive preliti sa 200 ml hladne vode, brzo zagrijati do ključanja. Sud poklopiti i ostaviti da stoji 10 minuta. Procijediti i piti tri puta dnevno po šolju čaja.
Čaj za čišćenje organizma
Ovaj čaj se preporučuje po završetku duže medikamentozne terapije, kao i tokom proljeća, kao kura „čišćenja krvi“ ili pripreme za promjenu režima ishrane.
Sastojci:
Osušen korijen zečijeg trna (Ononis spinosa) Osušen korijen vodopije ili cikorije (Cichorium intybus), osušen nadzemni dio biljke trobojne ljubičice (Viola tricolor), osušen nadzemni dio biljke hajdučke trave ili sporiša (Achillea millefolium), osušen nadzemni dio biljke rastavića (Equisetum arvense), osušen list oraha (Juglans regia), osušen list breze (Betula pendula), osušen cvijet nevena (Calendula officinalis)
Način pripreme i upotrebe čaja:
Četiri supene kašike čajne mješavine preliti sa 1 litar hladne vode. Sud poklopiti, zagrijati do ključanja i ostaviti da stoji 15-30 minuta. Procijediti i dobijenu količinu čaja popiti u toku dana.
Ljekovite osobine navedenih biljaka:
Aktivni sastojci ljekovitog bilja koje ulazi u sastav ovog čaja usljed svog antiseptičnog (sprječava zarazu) i imunostimulišućeg efekta povoljno djeluju na disajne organe, na digestivni i urinarni sistem. Gorki sastojci prisutni u ljekovitom bilju koje ulazi u sastav ove čajne mješavine povoljno djeluju na regulisanje varenja, lučenje žuči i oporavak jetrinog parenhima, kao i na sluzokožu želuca. Takođe, aktivni sastojci ovog ljekovitog bilja djeluju i blago diuretično čime se olakšava izlučivanje mokraće i organizam se brže oslobađa produkata metabolizma lijekova ili teže i masnije hrane koja se koristi u zimskim mjesecima. Jedinjenja prisutna u ljekovitom bilju svojim protivupalnim efektom povoljno djeluju na ublažavanje tegoba kod artritisa.
Čaj za jačanje imuniteta
Ovaj čaj se preporučuje tokom jeseni i zime, osobama koje su sklone učestalim infekcijama.
Sastojci:
Osušeni vrhovi sa cvjetovima vranilove trave (Origanum vulgare), Osušen nadzemni
dio biljke rastavića ((Equisetum arvense), Osušeni listovi koprive (Urtica dioica)
Način pripreme i upotrebe čaja:
Četiri supene kašike čajne mješavine preliti sa 1 litar ključale vode. Sud poklopiti i ostaviti da stoji 15 – 30 minuta. Procijediti i dobijenu količinu čaja popiti u toku dana.
Čaj kod krvarenja
Ovaj čaj se preporučuje za ublažavanje tegoba kod produženih vaginalnih krvarenja i krvarenja iz hemoroida, kao i u slučaju prisustva krvi u mokraći.
Sastojci:
Osušeni listovi koprive (Urtica dioica), Osušeni nadzemni dio biljke rusomače (Capsella bursa-pastoris), Osušeni nadzemni dio biljke rastavića (Equisetum arvense) Osušene cvati sa listovima hajdučke trave (Achillea millefolium)
Način pripreme i upotrebe čaja:
Četiri supene kašike čajne mješavine preliti sa 1 litar hladne vode. Sud poklopiti, zagrijati do ključanja i ostaviti da stoji 1 sat. Procijediti i dobijenu količinu čaja popiti u toku dana. Ljekovite osobine upotrijebljenih biljaka: Aktivni sastojci ljekovitog bilja koje ulazi u sastav ovog čaja povoljno djeluju na stabilizaciju membrana kapilara čime se ubrzava zaustavljanje krvarenja.
Tokom trudnoće i dojenja
ne preporučuje se upotreba Urološkog čaja
Urološki čaj
Ovaj čaj se preporučuje
za oporavak bubrežnog parenhima i kao podrška fiziološkim funkcijama bubrega u slučaju povišenih vrijednosti uree i kreatinina u krvi.
Sastojci:
- Osušeni listovi koprive (Urtica dioica)
- Osušen nadzemni
- dio biljke troskota (Polygonum aviculare)
- Osušen nadzemni dio biljke rastavića (Equisetum arvense) Osušeni listovi medvjeđeg grožđa (Arctostaphyllos uva- ursi)
- Osušeni listovi peršuna (Petroselinum crispum) Osušeni listovi artičoke (Cynara cardunculus) Osušeni listovi breze (Betula pendula)
Način pripreme i upotrebe čaja:
Četiri supene kašike čajne mješavine preliti sa 1 litar hladne vode. Sud poklopiti, zagrijati do ključanja i ostaviti da stoji 1 sat. Procijediti i dobijenu količinu čaja popiti u toku dana.
Ljekovite osobine navedenih biljaka:
Aktivni sastojci ljekovitog bilja koje ulazi u sastav ovog čaja svojim blagim diuretičnim efektom povoljno djeluju na pospješenje lučenja mokraće ne dovodeći do pormećaja ravnoteže elektrolita. Takođe, pokazuju i antiseptično (protiv zaraze mikrobima) i protivupalno dejstvo, pa povoljno djeluju u slučaju upale tkiva urinarnog sistema ili iritacije sluzokože mokraćnih kanala.
Ograničenja u upotrebi:
Tokom trudnoće i dojenja ne preporučuje se upotreba Urološkog čaja. Aktivni sastojci ljekovitog bilja koje ulazi u sastav ovog čaja svojim antimikrobnim dejstvom povoljno djeluju na ublažavanje tegoba kod infekcija disajnih organa, mokraćnih kanala kao i kod upale sluzokože organa za varenje.
