Vitamin D ponekad nazivamo „sunčev vitamin“ jer se njegova produkcija vrši u koži, pod uticajem sunčeve svjetlosti. On je liposolubilni vitamin i uključuje sljedeće forme D1, D2, D3. Vitamin D je, između ostalih vitamina, u čovjekovom organizmu jako važan jer utiče na brojne procese. O njegovom značaju svjedoče i mnogobrojne studije i ispitivanja koja su u proteklih nekoliko godina rađena širom svijeta. Jedna od osnovnih uloga vitamina D jeste kontrola koncentracije kalcijuma i fosfata i odgovoran je za zdravlje kosti i zuba. Kalcijum je jedna od osnovnih gradivnih jedinica kosti. Stoga, manjak vitamina D može dovesti do brojnih oboljenja poput rahitisa, osteomalacije i osteoporoze. Međutim, u posljednje vrijeme se sve više ističe značaj vitamina D kod jačanja imunog, mišićnog i nervnog sistema.
Kako se vitamin D konvertuje u aktivan oblik i kako obavlja funkciju u našem tijelu?
Vitamin D mora proći kroz dva koraka konverzije da bi postao aktivan. Prvo, on se u našoj jetri pretvara u kalcidiol ili 25 (OH)D. Ovo je oblik vitamina D u kojem se on čuva u depoima. Zatim, da bi mogao da se koristi u organizmu, odnosno da bi djelovao na receptore, pretvara se u kalcitriol ili 1,25 (OH)2D, uglavnom u našim bubrezima. Ovo je aktivni steroidno-hormonski oblik vitamina D. Kalcitriol stupa u interakciju s receptorima vitamina D (VDR), koji se nalaze u skoro svakoj pojedinačnoj ćeliji u tijelu. Kada se aktivni oblik vitamina D veže za ovaj receptor, on uključuje ili isključuje gene, što dovodi do promjena u našim ćelijama. Ovaj mehanizam dej- stva je sličan kao i kod drugih steroidnih hormona. Tako vitamin D utiče na različite ćelije povezane sa zdravljem kostiju, ali naučnici su nedavno otkrili da takođe igra i druge važne uloge. (7) (6)
Koji su benefiti vitamina D?
Istraživanja pokazuju da vitamin D igra ulogu u:
- smanjenju rizika od multipleskleroze, prema studiji iz 2006. godine, objavljenoj u „Journal of the American Medical Association“;
- Vitamin D smanjuje rizik od pojave i progresije srčanih oboljenja; smanjuje rizik od pojave i progresije srčanih oboljenja;
- smanjuje mogućnost razvoja gripa i drugih zaraznih bolesti, prema studiji iz 2010. godine, objavljenoj u „American Journal of Clinical Nutrition“;
- smanjuje mogućnost za pojavom depresije i drugih poremećaja. Istraživanja pokazuju da vitamin D igra važnu ulogu u regulaciji raspoloženja i kontroli depresije. U jednoj studiji naučnici su dokazali da ljudi koji pate od depresije, a uzimaju vitamin D imaju primjetno manji broj simptoma. U drugoj studiji, koja je rađen na ispitanicima koji pate od fibromijalgije, utvrđen je češći nedostatak vitamina D kod onih koji ujedno pate od anksioznosti ili depresije.
- pomaže i u gubitku težine; U jednoj studiji, kod ispitanika koji su uzimali preporučene doze kalcijuma i vitamina D u odnosu na one ispitanike kojima je dat placebo, primijećen je brži i značajniji gubitak u kilaži. Stoga, naučnici su došli do zaključka da dodaci kalcijuma i vitamina D imaju suprimirajući efekat na apetit. Takođe, dokazano je da kod gojaznih osoba koje uzimaju vitamin D postoji manji rizik od pojave srčanih oboljenja. (1)
Na koji način možemo obezbijediti organizmu vitamin D?
Prije svega, boravkom na suncu. Međutim, konstantno i neograničeno izlaganje suncu može dovesti do ozbiljnih bolesti kože, pa čak i kancera, pa se, stoga, preporučuje izvjestan oprez. Drugi način da se nadoknadi vitamin D jeste pravilna ishrana i unošenje namirnica koje sadrže vitamin D. To se odnosi na sljedeće proizvode: morske ribe (losos, tuna), goveđa jetra, sirevi, pečurke, žumance, hrana obogaćena vitaminom D (mlijeko, žitarice, neke vrste jogurta, sojino mlijeko). Treći način jeste uzimanje suplemenata vitamina D. (2) (7)
Vitamin D se može obezbijediti boravkom na suncu, kao i pravilnom ishranom
Šta sve može dovesti do deficita vitamina D?
Nedostatak vitamina D definisan je kao koncentracija 25-hidroksivitamina D u serumu manja od 50 nmol/l. Referentne vrijednosti za muškarce i žene iznose od 50 nmol/l do 200 nmol/l. Deficijencija vitamina D može biti prouzrokovana nedovoljnim unosom vitamina D ishranom, nedovoljnom apsorpcijom vitamina D, nedovoljnim izlaganjem sunčevoj svjetlosti. I neka oboljenja mogu biti uzročnici za deficit ovog vitamina, kao što su oboljenja jetre i bubrega (usljed čega dolazi do nemogućnosti konverzije vitamina D u njegovu aktivnu formu) ili pak inflamatorne bolesti crijeva. Primjena nekih ljekova takođe nosi određen rizik jerljekovimogudainterferiraju tako što će uticati na apsorpciju ili konverziju vitamina u aktivni oblik (holestiramin, glukokortikoidi, antigljivični ljekovi, HIV/AIDS ljekovi). (2) (8) (9)
Koje su to grupe kod kojih se može očekivati deficit vitamina D?
Neke grupe su u povećanom riziku od nedostatka vitamina D:
- Kod dojenčadi se moraju davati suplementi vitamina D (doza 400 i. j.) zbog toga što je majčino mlijeko slab izvor vitamina D. Ukoliko se dijete prehranjuje formulama, treba voditi računa da se ne pretjera sa suplementacijom, jer su i formule često obogaćene vitaminom D.
- Sljedeća ranjiva kategorija su starije osobe jer njihov organizam više nije u mogućnost da sintetiše dovoljno vitamina D. Kod starijih osoba bubrezi su manje efikasni u konvertovanju vitamina D u njegovu aktivnu formu.
- Osobe s tamnom bojom kože imaju manji nivo vitamina D zato što se pigment melanin ponaša kao štit, odnosno smanjuje mogućnost sunčevim da prodru kroz kožu, pa samim tim i produkciju vitamina D
- Osobe s poremećajima poput Crohnove bolesti, osobe s celijakijom, osobe koje ne podnose masti (jer vitamin D zahtijeva masti da bi se apsorbovao).
- Gojazne osobe koje imaju prevelike depoe masti gdje se vezuje vitamin D, što sprečava njegovo oslobađanje u krv.
- Osobe koje imaju osteoporozu, hiperparatireozu (lučenje previše hormona koji kontroliše nivo kalcijuma u organizmu), sarkoidozu, tuberkulozu, histoplazmozu ili ostala granulomatozna oboljenja, kao i osobe koje bo- luju od limfoma i sličnih kancera. (3) (4) (7)
Koji su mogući suplementi vitamina D i preporučene doze?
Vitamin D postoji u dvije forme: D2 („ergokalciferol“) i vitamin D3 („holekalciferol“). I jedan i drugi oblik je prirodan i nastaje pod uticajem sunčeve svjetlosti. D2 se sntetiše u biljkama i gljivama, a D3 u životinje i ljudi. Sinteza vitamina D u koži primarni je izvor vitamina D, ali većina ljudi ovim putem ne obezbjeđuje optimalan nivo zbog toga što žive na prostorima sa nedovoljnom količinom sunčanih dana. U tom slučaju je neophodna suplementacija vitaminom D. On se često nalazi u multivitaminskim kompleksima, ali postoji i kao samostalan vitamin u tvrdom farmaceutskom obliku (kapsule, tablete) ili u obliku kapi. Kod nas na tržištu postoje obje forme vitamina D. Holekalciferol (D3) je svakako prihvatljiviji oblik vitamina D. (3)
odojčad do 12 mjeseci: 400 i. j.;
* Ono što je jako važno imati na umu jeste to da se mora voditi računao preporučenom dnevnom unosu*
djeca 1−13 godina: 600 i. j.;
tinejdžeri 14−18 godina: 600 i. j.;
odrasle osobe 19−71 godinu: 600 i. j.;
odrasle osobe preko 71 godinu i stariji: 800 i. j; trudnice i dojilje: 600 i. j.
Osobe s povećanim rizikom od gubitka vitamina D mogu uzimati i veće doze, naravno, uz konsultaciju s ljekarom. (3), (5)
Novija istraživanja su pokazala da je veliki deficit vitamina D zabilježen među populacijama širom svijeta, kao i da je unos vitamina D putem hrane ograničen na niske koncentracije koje nisu dovoljne da bi organizam normalno funkcionisao. Stoga, neki stručnjaci preporučuju i veće koncentracije vitamina D, odnosno 1000−2000 i. j., kao dnevne doze. Kada je u pitanju maksimalna dnevna doza u svrhu liječenja, koja neće izazvati toksične efekte, udruženje endokrinologa navodi dozu od 4000 i. j. određen period. (2)
