Sindrom suvog oka

Tired woman feeling eye strain after long laptop use, sitting at home, freelancer suffering from dry eyes syndrome.

Sindrom suvog oka predstavlja jedan od najčešćih oftalmoloških problema koji se javlja u srednjoj i starijoj životnoj dobi, mada se zbog uticaja faktora životne sredine i načina života sve češće javlja i u mlađoj životnoj dobi. Smatra se da 20% ljudi između 30 i 60 godina starosti i 70% preko 60 godina starosti ima sindrom suvog oka. Suvo oko je poremećaj koji nastaje zbog smanjene produkcije suza, ekstremnog isparavanja suza ili abnormalnosti komponente suznog filma. Suvo oko je multifaktorna bolest suza i površine oka, koja rezultira simptomima neugodnosti, poremećajem vida i nestabilnosti suznog filma sa mogućim oštećenjem površine oka. Suvo oko je hronična bolest koja ako se jednom dijagnostikuje pratiće vas do kraja života. Suvo oko se ne može izliječiti, ali se mogu ublažiti simptomi i spriječiti komplikacije.

  • poremećaj suznog filma uzrokovan nedostatkom suza ili njihovim obilnim isparavanjem koje može dovesti do oštećenja površine oka i simptoma neprijatnosti
  • okruženje (centralno grijanje, klima uređaji, fluorescentno svijetlo, dim i vjetar)
  • dugotrajni rad za računarom – rad za računarom smanjuje frekvenciju treptanja pet puta, a svaki treptaj istiskuje lipide iz žlijezda pa se tako intenzivnim radom smanjuje zaštita oka
  • upotreba dekongestivnih kapi za oko – nošenje kontaktnih sočiva
  • starenje – 75% stanovništva starijeg od 65 godina pati od sindroma suvog oka. Smatra se da osobe starije od 70 godina imaju više ili manje smetnje sa suvim okom zbog menopauze, odnosno andropauze
  • operativni zahvat ili povrede na oku
  • pol (hormonske promjene kod žena tokom trudnoće, dojenja, menstruacije ili menopauze)
  • ljekovi (antidepresivi, antihipertenzivi, kontracepcija)
  • bolesti (reumatoidni artritis, šećerna bolest, astma, bolesti štitne žlijezde, glaukom, neke autoimune, dermatološke i neurološke bolesti)

Cilj terapije je ublažavanje simptoma upotrebom vještačkih suza ili gelova koji štite, vlaže i podmazuju površinu oka, služeći na taj način kao supstituent za sopstveni kvantitativno ili kvalitativno izmijenjen suzni film. Najkvalitetniji preparati su oni koji ne sadrže konzervans i samim tim predstavljaju najadekvatniju zamjenu prirodnog suznog filma. U težim slučajevima koriste se kapi Cyclosporine koje povećavaju produkciju suza. U slučaju da ni jedna metoda nije dovela do ublažavanja simptoma, moguće je upotrijebiti i silikonske čepiće (punctal plug) koji se stavljaju u suzne tačkice u unutrašnjem uglu oka i koji na taj način sprečavaju oticanje suza sa površine oka.

U pojedinim slučajevima simptomi se mogu uspješno ublažiti, smanjenjem izlaganja situacijama koje dovode do suvoće oka i odgovarajućom terapijom. Međutim, kada je uzrok stalno prisutan, sindrom suvog oka predstavlja hronični problem. Bitno je spriječiti nastanak komplikacija kao što su oštećenje površine rožnjače i prodor infekcije. Zbog svega navedenog u slučaju pojave simptoma suvog oka, neophodno je javiti se oftalmologu radi započinjanja terapije. Sa druge strane, preporučuju se preventivni pregledi kod osoba koje su svojom profesijom ili životnim navikama pod većim rizikom za nastanak sindroma suvog oka.

0 replies on “Sindrom suvog oka”